Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, kod obveznika uplate doprinosa kod kojeg se utvrdi da nije uplatio doprinose, obustavlja se dalje korištenje zdravstvene zaštite, izuzev hitne medicinske pomoći. Po istom zakonu nema prepreka da zavodi zdravstvenog osiguranja naplate zdravstvene usluge koje nikada nisu ni pružene, a radnici kojima se ne uplaćuje zdravstveno se ne mogu liječiti. Mogu, ali da sve plaćaju iz svog džepa.

Ukoliko radnik nema uplaćeno zdravstveno i u tom periodu se ne može liječiti, to neće spriječiti nadležne zdravstvene institucije da za taj period potražuju nekoliko miliona KM od firme, što je nevjerovatno. Sa druge strane, i kada se radnici mogu liječiti, izbjegavaju, jer pored redovne uplate od njih se traži da plaćaju razne participacije. Primjera radi, na platu od nekih 1.000 KM se uplaćuje blizu 200 KM mjesečno za zdravstvo. Za godinu dana je to oko 2.400 KM, a vrlo često se događa da se radnik u tom periodu obrati ljekaru jednom ili dvaput. I mnogi se s pravom pitaju gdje idu ti novci?

Sredstva ostvarena u obaveznom zdravstvenom osiguranju koriste se za pružanje zdravstvenih usluga i ostvarivanje drugih prava koja su u neposrednoj vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite. Pored usluga zdravstvene zaštite, iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja se finansiraju i druga prava kao što su prava na lijekove utvrđena Esencijalnom listom lijekova, ortopedska i druga pomagala. Te, prava na naknadu plate za vrijeme privremene spriječenosti za rad, odnosno za vrijeme bolovanja.